Spizidor je osobno odabrano osobenjaštvo, uvijek u znaku ironije! Otpadništvo mu je najveća pripadnost; neprekidno u duhovnom djelovanju i kontemplaciji, suprotnost serijskoj proizvodnji osobnosti, šamar, ali i kompliment društvu jer pokazuje kako postoje područja i otvorene mogućnosti, mjesta za osobnosti koje se razlikuju; gubi korak u uhodanom maršu svakodnevice, no u isto vrijeme opominje kako postoji uvijek nešto veće od te banalne rutine. Predstavlja čovjekovo pravo na kritički poziv u vlastitom društvu, uvijek u propitkivanju „postoji li pozicija ili mogućnost da kao biće ne zakaže.“ Pokušava otvoriti smisaonost krize, njeno zaokruživanje, njegovanje, ta spisateljaska bestidnost koja bi čovječanstvo lišila nekih od najpronicljivijih uvida u dubine duše. Njegov trbuh je Kamovljev kompleks – bunt, hula, psovka, negacija, poruga, anarhija; odbijajući se pokoriti pravilima romaneskne forme kao pravila igre. Poput puke pučke psovke bunt je protiv licemjerja i svih tabua, protiv mlakog života i mlakih ljubavi, uvijek za žestinu koja probija membranu licemjerstva sve za dobro beskompromisne iskrenosti, dakako individualci ga razumiju, za masu je puki anarhist, toliko istinoljubiv da ponekad izgleda kako mu nedostaje milosrđa. Zato odražava ljudsko iskustvo a ne strah od njega. Žudi za najsnažnijim osjećajima, improvizacijom, slobodnim asocijacijama, poslušnosti raspoloženjima razvijajući ljubav prema živućem trenutku, shvaćajući kako samo u trenucima emocionalne krize najtočnije otkriva sebe, gdje pravo ja izlazi i ruši sve lažne uloge i preuzima identitet. Služi se „rječju vjenčanom s umjetnošću“ koja nadvladava ljudski otpor prema njoj, zna da u nesvjesnom postoji autohtona građa i on je uzima i dobiva oblik, stil novog romana, ali i zadobiva nakon dugog traganja izgubljenu bit samog sebe kroz taj proboj i povratak dubljim slojevima vlastite osobnosti. (Jim Shinebird)

(Jim Shinebird)