Nada Mihaljević živi u selu bajkovita imena Kraljev Vrh, na zagorskim obroncima Medvednice. Odrastala je u Donjoj Stubici, a obiteljske korijene vuče iz živopisne i pitome Lepe Vesi, sela nedaleko od Stubīcā. Voli živjeti u blizini šume, velike i prostrane, kojom se može satima šetati, pa i zalutati i izgubiti se. Srećom, dosad se nije ozbiljno izgubila, osim u vlastitim mislima i maštarijama, iz kojih onda nastaju ideje za priče i romane.
Jedanaestogodišnji Mislav provodi praznike na selu kod djeda i bake. Već prvog dana upozna grupu vršnjaka i brzo se sprijatelji s njima. Najviše se zbliži s Mijom, iako ga ona u početku zbunjuje jer potpuno odudara od stereotipnih očekivanja. Mija vatreno obožava nogomet i natprosječno je darovita nogometašica. Njezina obitelj to uglavnom tolerira kao prolazni hir, očekujući „da se opameti i prestane s glupostima, te se počne ponašati kao pristojna djevojčica“. Podržava ju jedino osebujna baka Vera, slikarica koja povučeno živi u Lepoj Vesi, tihom i zabačenom zagorskom selu. Za ljetnih mjeseci Mija redovito biciklom odlazi baki Veri, pa će jednom prilikom na biciklistički izlet povesti i Mislava. Njega će očarati bakin atelje, kao i njezine priče o slavnim slikarima. Tako će Mislav saznati da baka Vera ima originalnu Mondrianovu sliku…